Zapisi iz bunkera - Enciklopedija naših naravi

četvrtak, 19.01.2006.

Narodni intelektualac (Academy member)

Dobrica Ćosić - narodni intelektualac sa nezavršenom srednjom školom.
Osoba doskora poznata kao pripadnik poštene inteligencije. Rođen za vreme Kraljevine ili II svetskog rata - ređe posle toga; otud sledi da je u trećem dobu. Od obrazovanja ima doktorat, ali postoje i izuzeci - članovi Akademije sa srednjim obrazovanjem. Predaje na Univerzitetu, član je SANU, predavao na uticajnim stranim univerzitetima, što mu i daje merodavnost da daje svoj sud o stranim interesima, kao i da sve vrste teorija zavere argumentuje i time ih nerealno pretvori u jednu od realnih mogućnosti. Bavi se politikom; pojedini su tzv. nacionalkomunisti. Uvek, bez izuzetka, nosi (ili je nosio) masku disidenta, a u stvari je član vladajućih krugova. Srpski nacionalista. Politički ideal - Srbija kao država samo srpskog naroda; odredbe kao što su Crnogorac dozvoljene su u domenu teritorijalnog izjašnjavanja. Ima negativno mišljenje o Zapadu uopšte, previđajući činjenicu da je kultura (i delom antikultura) kojoj pripada deo zapadne civilizacije. Sebe smatra predstavnikom vrhunske kulture i pripadnikom krema. Nijedan kulturni događaj nije moguć bez njega. Njegoša uglavnom čita na tradicionalni način: kao vladara-filozofa-patriotu. Grkopravoslavne je vere. U najužim je kontaktima sa crkvenim visokodostojnicima, koji su čak i za njega vrhovni autoritet. Prezire i ignoriše intelektualce koji nisu njegovih shvatanja.

nedjelja, 11.09.2005.

Čovek iz naroda (Common face)

Jedno od karakterističnih lica čoveka iz naroda. Slika je skinuta sa čuvenog video clipa
Osnovni lik, tj. potka 90% lica. Rođen za vreme SFRJ. Ima od 27 do 60 godina. Tipični dinarid. Od obrazovanja u najgorem slučaju ima osnovnu školu, a u najboljem SSS. Radi ili kao »samostalni privrednik« ili kod nekog takvog ili u nekoj državnoj firmi pred stečajem. Najčešća zanimanja: šofer, automehaničar, precizni mehaničar, bilo kakav zanatlija ili fizički radnik. Smatra da je za vreme bivše Jugoslavije bilo daleko bolje i veliki je jugonostalgičar. Uglavnom ne radi puno radno vreme, već odlazi kući između 12h i 14h. Uvek se bori za radnička prava, bilo da ih poboljšava ili pogoršava; pritom koristi rečnik samoupravljača. Na poslu nosi radni kombinezon plave boje. Srpski nacionalista. O Amerikancima i SAD ima sasvim negativno mišljenje. Ipak, ne buni se da dobije zelenu kartu i ima vrlo visoko mišljenje i poštovanje o rođacima koji rade na Zapadu (Gastarbeiter) i njihovo razmetanje novcem u vidu velikih kuća sa različitim fasadama na svim stranama i gipsanim korintskim stubovima na njima smatra vrlo ukusnim. Preferira narodnu muziku »Grand produkcije«; mlađe generacije osobito vole »Zvezde Granda«, narodni pandan »Idolu«. Pesme Šabana Šaulića, Tome Zdravkovića i Harisa Džinovića smatra za rafiniranu poeziju, a njihove autore za etalone boemstva (narodne, naravno). Grkopravoslavne je vere. Deklariše se kao vernik i praznike (Božić, Uskrs, slavu) slavi tako da se proslava pretvori u narodno veselje, koje se sastoji u napijanju i pevanju, što zapravo predstavlja karikiranje motiva za proslavu. Omiljena pića su mu domaće rakija i pivo (Jelen, Weifert, MB, Nikšićko i sl.). Patrijarhalnih je pogleda na svet i ima jasnu viziju porodice gde je on glava i starešina, žena zadužena za kućne poslove a deca za ponos; decu bezuslovno i uglavnom bez stvarne osnove smatra naprednijom u odnosu na svoju generaciju i oslobađa ih svake obaveze. Kada otkrije da mu dete pije ili puši, uglavnom protumači to kao »mladalačko ludovanje« i ne smatra ga bitnim. Razgovore navodi ili na posao ili na teško stanje u državi. Poštuje tradiciju i običaje, kako one utvrđene, tako i one koji se zasnivaju na »rekla-kazala« ili »valja se«. Pojedini puštaju mali nokat, a za činjenje tako nečega postoje dve teorije: prva, da je to »za sreću«, tj. neka vrsta amajlije i druga, da se tako lakše čačkaju uši i nos. Uglavnom vozi »Zastavine« automobile. Za vreme odmora gotovo nikad ne ide nigde. Prezire intelektualce i smatra ih ili lopovima ili potencijalnim lopovima.

subota, 10.09.2005.

Za početak nešto...

Zamisli situaciju da ustaneš jednog dana i ustanoviš da više ništa nije isto kao pre. Zapravo, sve je isto: Sunce sija, trava raste, gora zeleni, ljudi isti, sve isto, ali TI nisi isti. Promeni ti se mesto sa kojeg gledaš na svet: više nije ni levo, ni desno, nego gore, tako da štrčiš uvis, ali i tako da možeš sve videti odozgo onako kako jeste. Uvidiš neke stvari koje nisi uviđao ranije i to ti izmeni pogled na svet i njegova tumačenja. Podseća pomalo na Caumsovog L'Etrangera? Mogu reću da sam srećan što sam do tog stanja došao postepeno, ne kao što sam rekao gore. Kod mene se u početku stvarala indignacija prema svemu postojećem, dok nisam došao do zen-stanja. I sad kao kralj sedim na svom prestolu iznad mediokritetskih glava i dosadno mi je sve što oni rade: kad se smeju, kad plaču, kad vole, kad mrze... sve mi je to poznato. Ne bih se ni trudio da komentarišem, ali čovek je pričalica po prirodi, priča - ili možda bolje reći anegdota - je njegova strast... Ne laje kuca sela radi, nego sebe radi.
Dakle, ovde ćeš viđati - naravno, ako te ne bude mrzelo - komentare o svetu viđenom mojim očima - iz bunkera. Reći ću ponešto o svemu, kao svaki pravi hroničar koji stvari gleda sa distance. A ti se seti da ostaviš neki komentar ;)

<< Arhiva >>